grb.jpg

Ugovori

Ugovori

Natječaj za radna mjesta

Naslovnica arrow Kultura arrow Stari Grad
Stari Grad PDF Ispis E-mail
administrator   
Utorak, 30 Prosinac 2008

Najimpresivniji dio planine Kalnik je predjel ispod najvišeg vrha Vranilca gdje na gornjem dijelu kalnikog hrosta na površinu izbijaju  gole vapnenake stijene iz razdoblja mezozoika. Tu se nalazi i kompleks starog grada Veliki Kalnik sa kojeg prema jugu i jugoistoku puca jedan od najljepših vidika na prigorski valoviti pejza. Pogled izletnika i danas plijene ostaci  kula što su srasli sa strmim stijenama sv. Kataline. To su iste one kule što su postale prva prepreka mongolskom pohodu 1241, njihovom osvajanju ovog dijela svijeta. «A kada pogled skrene niz obronke», kako je zapisao Kukuljevi, «stoje od nepamteih vremena razsejana sela kalnikih plemia, koji po hrvatskom obiaju od preko šest sto godinah kao slobodni, nezavisni upljani, pod svojim osobitom kalnikim upanom sami sobom upravljahu». Jedna stara legenda o kalnikim šljivarima potaknula je Šenou da napiše djelo «Šljivari», a Mayera da napiše svoj povijesni roman «Mongoli u Hrvatskoj». Povijest je zabiljeila da su Mongoli došli pod Veliki Kalnik u jesen 1241. godine. Kako ga nisu mogli osvojiti na juriš, odluili su da dugotrajnom opsadom izgladne branitelje, predvoene junakim knezom Filipom Bebekom. Glad i stalni napadi sve su ih više iscrpljivali. U najkritinijim trenucima dolazi do izraaja ovdašnja mudrost i hrabrost. Tako nastaje legenda, koja zbori ovako:

«U tmini u nonim satima, kada su mongolske strae drijemale i tako smanjile pozornost, neke ljudske sjene s granama na leima, primicale su se zidinama grada. Na ope iznenaenje branitelja, koji su sve to promatrali s visokih kula, oekujui neku novu tatarsku podvalu, poletješe prema zidinama šljivove grane bogate plodom. Tada su shvatili da ih to narod hrani, podrava i pomae. Ponovilo se to više puta. Sone šljive pridigle su im snagu i na uenje Mongola, glad nije iscrpila branitelje grada. Stoga su Tatari odustali od daljnje opsade i krenuli dalje put Jadrana u potjeri za kraljem Belom IV. Kada su Mongoli doivjeli poraz na Grobnikom polju, kralj Bela IV, završava legenda, proglasio je  itelje kalnikog kraja – plemenitašima, koje su ubrzo njihovi zavodnici, osobito krievaki purgeri, podrugljivo nazivali – plemiima – šljivarima».

I u poveljama kasnijih Belinih nasljednika, primjerice Stjepana II, Karla Roberta, Ludovika I, Matije Korvina, Sigismunda i drugih, pa i nekih drugih visokodostojanstvenika, potvruju se prava kalnikih sitnih plemia. Ta prava dobrim dijelom vlasnici grada Velikog Kalnika i gradski kastelani naješe nisu poštivali, pa je bilo pravdanja i sukoba. U prilogu postojanja plemikog statusa Kalniana govori  i njihov slubeni naziv u jednoj povelji iz 1362. godine, u kojoj se oni nazivaju «universi nobiles lobbagyones Castri majoris Kemluk». Da se radilo o masovnoj podjeli plemikih titula potvruje i jedna listina iz 1398. godine o popisu nekih imanja i mea u prigorju Kalnika, kod ijeg utvrivanja je sudjelovalo oko stotinu kalnikih plemia.

Kako se doznaje iz starih dokumenata, ime Veliki Kalnik najprije se odnosilo na podruje istoimene Veliko kalnike upanije, dok se sam srednjovjekovni  grad (castrum) spominje pod tim imenom 1243. i 1264. godine i to u kraljevom vlasništvu. Od 14. stoljea podno castruma razvija se i srednjovjekovno podgrae ili subordium pod imenom Brezovica, od kojeg se do danas razvilo naselje Kalnik. U nizu zanimljivosti iz bogate povijesti Velikog Kalnika moe se istaknuti podatak da je u tamnicama grada etiri godine tamniio bugarski kralj Strahimir Aleksandrovi od 1365. do 1369. godine. Njega je zarobio kralj Ludovik I. S spomenutim kraljem u Kalnik je došlo i više lanova njegove pratnje. Meutim kad se kralj Strašimir nakon uspostavljenog mira i svojeg puštanja na slobodu vraao natrag u Vidin, neki Bugari iz pratnje nisu htjeli s njim, jer su se poenili i udomaili podno Kalnika. U jednoj povlji iz 1609. spominje se i brezoveki sudac Stjepan Bugarin, da bi se ovo prezime zadralo na podruju Kalnika i Kamešnice sve do danas. Krajem 14. stoljea u Velikom Kalniku boravio je i ugarsko-hrvatski kralj Sigismund (igmund) i njegova supruga Barbara Celjska, koja je bila opaka i u ovdašnjem puku ostala je poznata pod nazivom «Crna kraljica». Turci takoer nikad nisu osvojili Veliki Kalnik, iako su ga napadali krajem 16. i 17. stoljea, a 1565. su kod oblinjeg Obrea doivjeli i jedan od znaajnih poraza.

Brojni kaniji vlasnici Velikog Kalnika na stijenama dograuju i pregrauju utvrdu, tako da ona sadri graevinske elemente od romanike, gotike do baroka. U 17. stoljeu ovdje su vlasnici utvrde i imanja Draškovii i Orehoveki, pa kasnije Keglevii, Pataii i na kraju Oegovii. Nakon prestanka opasnosti od Turaka te pogotovo nove sigurnosno – gospodarske organizacije u 18. stoljeu, tvrava Veliki Kalnik gubi svoje znaenje, a ivot se seli u naselje Kalnik i dalje i dalje u pitomo kalniko prigorje. Današnji ostaci grada iz više se faza, a osobito se istie visoka kvadratina kula, koja je svoj definitivni oblik dobila u 16. stoljeu s jastunim ugaonim kamenjem, lijepo uklesanim u prozorima i spiralnim stubištem u unutrašnjosti. U istonom dijelu grada sauvani su temelji kapele, a u 17. stoljeu prizidan je i barokni dvor. (Tomislav uri i Dragutin Feletar: Stari gradovi, dvorci i crkve sz Hrvatske)

Zadnja Promjena ( Srijeda, 15 Travanj 2009 )
 

Valid CSS!